Recenzija: Huawei P9

by Goranlipanj 24, 2016

Huawei definitivno spada u onu skupinu proizvođača koji svakom sljedećom generacijom uređaja dobivaju na kvaliteti i reputaciji. Iako se ovaj kineski div već dokazao u ostalim poljima IT sektora, na tržištu mobitela nisu pretjerano dugo. Unatoč tome, pokazali su da imaju viziju i znaju je pretvoriti u stvarnost, još sa P8 modelom, a sada pred sobom imamo i njegovog nasljednika – Huawei P9. Kakva poboljšanja donosi ovaj uređaj i može li konkurirati ostalim flagship mobitelima u 2016. saznajte u recenziji.

Od prosječnog kineskog copycata do jednog od originalnijih proizvođača na tržištu – tako možemo opisati put ove kompanije, bar što se tiče mobilnog segmenta njihovog poslovanja. Samo dvije godine ranije, na tržištu se pojavio Ascend P7, mobitel koji je dizajnom podsjećao na Sonyjevu Z seriju, a softverski na iOS. No, dvije godine su u svijetu tehnologije cijela vječnost. Zato danas pred sobom imamo P9 koji bi trebao biti najbolji mobitel ove kompanije do sada. 

Huawei P9 smješten je u kvalitetnom pakiranju uz FSC logo

Kutija je izrađena od čvrstog teksturiranog kartona koji ulijeva nadu da se mobitel unutar njega neće tako lako oštetiti, a na dnu se nalazi i FSC logo pa moram pohvaliti Huawei što se brine za okoliš. Sadržaj kutije ne nudi ništa spektakularno, tu je metalni pin za vađenje SIM utora, adapter, USB Type C kabel te slušalice. Za razliku od Nexusa 5x, P9 dolazi s USB C kabelom koji s druge strane ima klasični USB Type B pa vam neće trebati nikakvi adapteri da mobitel priključite na računalo – što je pohvalno. Kabel i slušalice su prilično dobre kvalitete, iako o trajnosti ne mogu reći ništa pošto je mobitel kod mene bio samo tjedan dana.

Prvo što ćete primijetiti kada Huawei P9 uzmete u ruke je njegova elegantnost. Unatoč tome što je izuzetno tanak, jako dobro leži u ruci, a svojom težinom ulijeva dodatno povjerenje. Smatram da su dimenzije uređaja vrhunski pogođene. Koliko god to bila subjektivna stvar, svi s prosječnom rukom kojima sam dao mobitel na pet minuta potvrdili su ovo. Inicijalni dojmovi su bili vrlo pozitivni – od dizajna do brzine prvog postavljanja uređaja i čitača otiska prsta. Više o samome dizajnu u nastavku.

P9 prati trendove, što dizajnom, što kvalitetom izrade

P9 je uređaj koji prati trendove kada je u pitanju dizajn. Unibody aluminijsko kućište, zaobljeni okvir, čitač otiska prsta i 2.5D staklo zaslona samo su neke od karakteristika koje ovaj uređaj stavljaju uz ostale mobitele na tržištu. Ipak, pri tome ne mislimo ništa loše. Dapače, P9 je vrlo balansiran i oku ugodan uređaj, a Huawei je koristio isproban dizajnerski jezik umjesto da izmišlja toplu vodu.

S prednje strane nećete naći ništa čime bi se P9 isticao od ostalih uređaja na tržištu. 5.2 inčni zaslon pokriva veliku većinu površine (73%), a gornja i donja margina su blago teksturirane, iako to nećete primijetiti na prvu, posebno pri slabijem svjetlu. S donje strane se nalazi “Huawei” branding, dok su s gornje strane senzori, prednja kamera i zvučnik pokriven sitnom rešetkom. Ispod rešetkice se nalazi i pomalo bljedunjava LED lampica za obavijesti.

Sa stražnje strane zato imamo duple kamere, LED bljeskalice i famozni “Leica” branding ispod kojeg se u centru nalazi i četvrtasti čitač otiska prsta utisnut u metal i presvučen nešto drugačijim materijalom. S donje strane uređaja nalazi se USB C ulaz, audio jack, mikrofon i zvučnik, s desne strane su tipke za volumen i tipka za zaključavanje, a s gornje strane dodatni mikrofon. Tipke su, kao i čitav uređaj, dobre kvalitete, izrađene od metala i pružaju dobar haptički feedback. S lijeve strani naći ćete slot za nano SIM karticu te MicroSD memorijsku karticu. Nezaobilazne antene vidljive su i na ovome uređaju, ali se pretjerano ne ističu. Gornja je čak skrivena ispod crnoga komada stakla tako da se jedino donja crta proteže čitavom širinom.

S vizualnog stajališta P9 mi se izuzetno sviđa, unatoč tome što će neke ljude stražnja strana pomalo asocirati na hibrid Nexusa 6p i iPhonea 6. Unatoč tome, sveukupni dizajn je prilično balansiran s nimalo nametljivim karakteristikama koje bi narušile inače elegantnu siluetu. Mobitel je tanak, ali bez obzira na to sasvim dobro leži u ruci. Težina od 144 grama ulijeva povjerenje i pridonosi osjećaju robusnosti kao i općenito dobra kvaliteta izrade i upotreba kvalitetnih materijala. Stavite li ga na stol uz Galaxy S7, iPhone 6 ili neki drugi premium flagship, budite sigurni da se nećete osjećati inferiorno. Štoviše, Huawei P9 se po kvaliteti i dizajnu itekako može usporediti sa spomenutim modelima.

Huawei se opet odlučio za vlastiti čip umjesto za Snapdragon

Huawei P9 pokreće najnoviji chipset iz vlastite proizvodnje, HiSilicon Kirin 955 u kombinaciji s 3 ili 4 GB radne memorije te Mali-T880 MP4 grafičkim čipom. Iako je riječ o chipsetu koji je na benchmarku zanemarivo bolji od prethodnika, Kirina 950 (ugrađivanoga u Mate 8), za vrijeme testiranja mobitela nisam osjetio pad performansi. Doduše, zagrijavanje poleđine je osjetno kod zahtjevnijih zadataka, dužeg snimanja ili igranja, no to je učestala pojava kod uređaja s aluminijskim kućištem. Kirin 955 donosi marginalno poboljšanje u odnosu na 950 model, ali to je i dalje dovoljno da Huawei P9 zauzme dosta visoku poziciju na benchmark testovima. Rezultati bi vjerojatno bili nešto lošiji da P9 ima 2K rezoluciju zaslona, ovako se ne morate brinuti za performanse jer P9 je sposoban pokretati i najzahtjevnije igre. Isprobali smo par novijih i zahtjevnijih naslova poput Asphalt 8: Airborne, Geometry Wars 3 i Unkilleda, a P9 jednostavno nismo mogli natjerati da uspori ili da padne framerate.

Zašto se Huawei odlučio za vlastiti čip a ne za, primjerice, Snapdragon 820? Prije svega, Kirin 955 kao i većina ostalih SoC-ova koristi gotove ARM-ove Cortex jezgre, tako da je “kostur” isti. Ipak, Kirin je u nekim single core testovima nešto slabiji od ostalih SoC-ova, što Huaweiju i dalje ne predstavlja problem jer se zahvaljujući ogromnoj distributerskoj mreži i kanalima prodaja njihovih uređaja više ne temelji na specifikacijama i benchmark rezultatima, kao što je to slučaj kod nekih ostalih proizvođača. S druge strane, vlastiti SoC im dopušta više slobode i fleksibilnosti u optimizaciji.

Huawei P9 specifikacije:

  • Zaslon: IPS-NEO LCD, 1080 x 1920 piksela
  • Čipset: HiSilicon Kirin 955
  • CPU: Četverojezgreni 2.5 GHz Cortex-A72 + četverojezgreni 1.8 GHz Cortex-A53
  • GPU: Mali-T880 MP4
  • RAM+ROM: 32 GB, 3 GB RAM ili 64 GB, 4 GB RAM
  • Kamera: Dual 12 MP, f/2.2, 27 mm, Leica optics + 8 MP, f/2.4 prednja kamera
  • Baterija: 3000 mAh
  • Ostale značajke: USB Type-C, brzo punjenje, čitač otiska prsta, NFC,
  • Android 6.0 + Emotion UI 4.1

Unatoč bateriji većega kapaciteta, autonomija uređaja nije na razini na kojoj bi trebala biti

S druge strane, autonomija je pored softvera možda i najslabija točka ovoga uređaja. Iako Huawei P9 ima bateriju od 3000 mAh, autonomija nije na razini s ostalim flagship mobitelima. Često se znalo dogoditi da kod intenzivnijeg korištenja baterija već kasno popodne padne ispod 20 posto, što obično nije bilo dovoljno da se dan nastavi bez punjenja. Na svu sreću, P9 podržava brzo punjenje koje donekle spašava stvar, ali nekima će to biti nedovoljno. Zbog prosječne autonomije mogu povući dva zaključka; ili Kirin 955 nije dovoljno ekonomičan SoC, ili softverska optimizacija nije napravljena kako spada. Kako god bilo, moram vas upozoriti da Huawei P9 nije mobitel s kojim ćete “preživjeti” naporan radni dan s početkom u 7 ujutro i završetkom kasno navečer, tako da, pripremite punjač.

Za one koji žele eksperimentirati sa VR headsetovima, mobiteli sa 2K zaslonima su dogoročnija investicija

Za razliku od nekih ostalih mobitela, Huawei P9 nema 2K zaslon, no ovo ćemo uzeti kao prednost a ne nedostatak. Osim uštede baterije, 1080p rezolucija na veličini od 5.2 inča rezultira gustoćom piksela od 423 ppi što je sasvim dovoljno da prikaz bude oštar i jasan. Riječ je o IPS-NEO LCD panelu tako da boje nisu zasićene kao na OLED zaslonima, ali Huawei P9 i dalje ima oku ugodan prikaz. Doduše, reprodukcija boja nije idealna što se posebno ističe kada P9 usporedite s, primjerice, Galaxyjem S7. Najveći nedostatak je plavkasti ton ekrana zbog kojeg bijela nije uistinu bijela, što se najbolje vidi kada mobitel gledate pod oštrijim kutom. Vjerujem da vas ovo ne bi trebalo pretjerano zamarati, jer P9 i dalje ima sjajan zaslon svjetline 450 nita, zahvaljujući čemu je i vidljivost na suncu vrlo dobra.

Huawei i Leica su prilično tajnoviti oko partnerstva

Najprije da mlađim čitateljima razjasnim tko je Leica. Riječ je o starom njemačkom proizvođaču osnovanom 1914. godine, a poznat je upravo po vrlo kvalitetnima fotoaparatima iz visokog cjenovnog ranga. Među fotografima, Leica ima gotovo legendarni status i postavlja se kao ultimate marka koju svi priželjkuju, a koju si tek rijetki mogu priuštiti. I sada se opet pitam, zašto se Huawei odlučio baš za Leicu? Uzimajući u obzir činjenicu da prosječni korisnik vjerojatno nikad nije čuo za nju i da sam ja morao prvi paragraf posvetiti objašnjavaju tko/što je Leica, hoće li ta riječ na pozadini uređaja uopće imati željeni efekt? Ne želim da ispadne kako podcjenjujem ovaj brend, no vjerujem da bi jedan “Canon” ili “Nikon” logo možda imao veći utjecaj.

Na stranu to sve, vrijeme da se vratimo na P9. Utrka u podizanju broja megapiksela već je odavno završila, a umjesto toga, proizvođači pokušavaju pronaći druge načine da kameru na neki način istaknu od konkurencije. Umjesto da izmišljaju “svemirske tehnologije”, Huawei je imao drugačiji pristup – povezati svoju kameru s nekim od poznatih brendova iz svijeta fotografije. Huawei i Leica su prilično tajnoviti oko detalja njihovog partnerstva, no pretpostavlja se da su stručnjaci iz Leice odigrali ključnu ulogu u optimizaciji softvera i softverske obrade slike. Kamere s druge strane rade prilično jednostavno. Obje fotografiraju istovremeno, samo što prva bilježi normalnu fotografiju, dok druga hvata crno-bijelu. Pošto nema filtera za boje, drugi senzor može “prepoznati” duplo više svjetla. Na kraju se obje fotografije spremaju u jednu, što rezultira oštrijom i detaljnijom fotografijom – u teoriji. Kako je to u praksi? Zapravo prilično dobro. Slično kao i kod iPhonea 6, fotografije su živopisne a boje nešto zasićenije, što im daje vjerniji prikaz na ekranu. Brzina kamere i sučelja su također  zadovoljavajući te iako se ne radi o najbržoj kameri na tržištu, dovoljno je brza da zasjeni neke od konkurenata (Sony, u tebe gledamo).

Kamera postiže dobar kompromis između automatskih i ručnih postavki, dozvoljavajući vam da odaberete između unaprijed postavljenih filtera i načina rada, ili da sami podesite balans bijele boje, ISO, shutter speed i fokus. Huawei P9 također ima mogućnost pohranjivanja u RAW formatu za naknadu obradu. Treba napomenuti i da zahvaljujući ovoj drugoj kameri, P9 može fotografirati prave monokromatske fotografije, što je svakako zgodna značajka.

Kamera nema većih mana, osim eventualno nepredvidljivog autofokusa koji je ponekad radio odlično, a ponekad zahtijevao od mene da mu ručno “pokažem” što želim fokusirati dodirivanjem zaslona. Nedostatak mogućnosti snimanja 4K videozapisa većini i nije toliki nedostatak, ali eto, P9 ne može snimati u 4K rezoluciji. Unatoč povremenim mušicama, kamera radi vrhunski dobro čak i pri slabijem osvjetljenju, a u idealnim uvjetima s puno svjetla lako zasjeni veliku većinu ostalih mobitela na tržištu. Samim time, slobodno mogu reći da je kamera ujedno i najjači adut ovoga uređaja.

EMUI 4.1 skin je prst u oko

Huawei P9 pokreće Android 6.0 “presvučen” EMUI 4.1 skinom, a sada je vrijeme i za kritike pošto najveću zamjerku imam upravo na doradu Android sučelja koje je preoblikovano gotovo do neprepoznatljivosti. Iako je ovdje riječ o subjektivnom dojmu, vjerujem da će se istinski ljubitelji Androida složiti sa mnom. Sve aplikacije nalaze se na početnim zaslonima, u stilu iOS-a, a ovo nije jedini element korisničkog sučelja inspiriran Appleovim OS-om. App switcher i sustav obavijest također neodoljivo podsjećaju na iOS. Čak sam kroz šalu prijatelju koji razmišlja prijeći na Android preporučio Huawei P9, ali i ako ćemo ozbiljno, Emotion UI bi mu bolje ublažio tu tranziciju od bilo kojeg drugog sučelja.

emui-4.1-vs-ios

Da kupujem P9 za sebe, prvo što bih napravio je root a potom instalacija nekoga od custom ROM-ova. No nemojte misliti da je EMUI spor ili da ima problema s performansama. Baš naprotiv, radi prilično dobro, animacije su brze i nema trzanja prilikom navigiranja. Za razliku od nekih drugih dorada, čak nema niti toliko bloatwarea. Ali ako ste navikli na stock Android ili neke druge dorade, vjerujte da će vam Emotion UI teško pasti na prvu, jer osim vizualnih izmjena, postoje i izmjene u samome rasporedu postavki pa snalaženje samim time u početku zahtjeva prilagođavanje. Sve su to samo neki od problema koji, za mene osobno, ovu doradu svrstavaju među najgore na tržištu. Opet napominjem, naglasak je isključivo na vizualnom i funkcionalnom dojmu, a ne na performansama. Ako bih se natjerao na nešto objektivnije razmišljanje, EMUI dosta podsjeća na MIUI, Xiaomijevu verziju Androida za koju su dizajneri tražili inspiraciju upravo u iOS-u.

Vizualne dorade na stranu, EMUI nudi dosta toga. Primjerice, skupljanjem prstiju na početnom zaslonu ulazite u Overview način koji dopušta organizaciju početnih zaslona, dodavanje widgeta i slično. Zgodan je i “shake feature”, gdje se razbacane ikone automatski poslože ako zatresete mobitel. Za one koji žele promijeniti kompletan izgled sučelja, ikona i zaključanog zaslona dostupne su i teme.

Upravljanje gestama također igra veliku ulogu, a pored prepoznavanja gesti, mobitel prepoznaje podizanje sa stola, nakretanje, crtanje po zaslonu i slično. Sve ovo možete personalizirati da se uklapa u vaše potrebe. Pored upravljanja gestama, na raspolaganju je i način rada za jednu ruku kao i upravljanje glasom. Slično kao i kod određenih Nexus uređaja, P9 “uvijek sluša” pa je dovoljno reći “Okay, Emy” i mobitel je spreman za preuzimanje glasovnih naredbi.

Huawei P9 se nalazi na nekakvoj čudnoj granici

Na kraju tjedna, nakon sedam dana korištenja i dalje si postavljam isto pitanje; može li se Huawei P9 doista nazvati pravim flagshipom? Ili još bolje, flagship killerom? Imam osjećaj da se ovaj mobitel nalazi na nekakvoj čudnoj granici između dva svijeta. S jedne strane, točnije, dizajnom i kvalitetom izrade, nesumnjivo se nalazi u samome vrhu, ali s druge strane, skriveni kompromisi izviruju i samo čekaju da vas iznenade.

Prvi je definitivno cijena. Ako iz nekog razloga zaobilazite tarife i idete na kupovinu samoga uređaja kod operatera, očekujte da će vam džep biti tanji za oko 4000 kuna. Situacija nije puno bolja niti u oglasnicima. Za te novce možete kupiti, objektivno gledano, puno kvalitetnije Android mobitele. Već smo spomenuli da je 1080p zaslon sasvim dovoljan za većinu korisnika, ali ako se u budućnosti planirate pozabaviti s VR headsetovima, mobitel s 2K zaslonom bio bi bolja dugoročna investicija. Također, baterija nije na razini na kojoj sam očekivao da će biti s obzirom na njezin kapacitet, zajedno sa softverom koji je pokvario ukupni dojam uređaja. Ukoliko ste fanovi Huaweia i spomenute stavke vam ne predstavljaju problem, a usput ga uhvatite u nekoj tarifi za par sto kuna, onda vas čeka sjajan mobitel kompaktnih dimenzija upakiranih u metalno kućište, zajedno s odličnom kamerom i ultra-brzim čitačem otiska prsta.

PodijeliShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on RedditEmail this to someone
Loading Facebook Comments ...
2Komentari

Morate biti prijavljeni da bi ostavili komentar